Kiflići sa šećerom ilitiga ''ratnici'', frigani krumpiri koji budu izvana hrskavi kao čips, a iznutra mekani poput maslaca. Paštašuta sa bižima, tako dobra da se može mjeriti sa najboljom čokoladom! ...a bome je jednako slatko i polizati prste nakon jela.. :)
Riblja juha - intenzivnog okusa, sama esencija mora u tom pijatu, gusta i kremasta. Uvijek savršeno začinjena salata. Šubiotići u šugu, opojni i primamljivi. Debele palačinke sa cukrom...mirisne, divne.
To su specijaliteti moje babe.
Moje najdraže i jedine babe.
Ima nešto u tim rukama kojima mijesi...ljubav izvire iz svakog pokreta. Ima nešto u njenim očima...blagost, dobrota. Nesebičnost. Požrtvovnost.
...a na licu...svaka bora priča priču.
Nije joj život bio lak. Nije još uvijek.
Ali moja baba, Marija - Ana, je snažna žena. Ona je stijena..sa najmekšim srcem.
On u čudu postavlja sljedeće pitanje : ''Stvarno? Opet!'' ''Da! Naravno!'', a on se nasmije, kao po običaju. To vam je redoviti scenarij kod nas.. :)
Nekad krenemo kuhati paštu, uglavnom jedemo nešto stoto, ali moja prva reakcija je uvijek takva! :)
Uz slatko, pašta je moja druga ovisnost...ona slana. Nebitno mi je jesu li u pitanju špageti, krpice, farfalle, ravioli, tagliatelle, pužići..totalno nebitno! Bitno mi je da uz to ide neki topli umak koji će svemu tome dati i epitet comfort fooda, i da mogu ušuškana u dekicu držati tanjur u jednoj ruci, u drugoj vilicu i uživati u svakom zalogaju..još pogotovo ako je vani vrijeme kao što je danas...
Turbo hladno, oblačno, kišno, vjetrovito...onda stvarno nema ništa bolje od ''paštašute'' :)
U zadnje vrijeme su mi na pameti sladoledi..čim napravim jedan, već razmišljam o sljedećoj turi..
Trenutno se u zamrzivaču nalazi sladoled od mandarina, blago kisel, pomalo slatkast i zato osvježavać do daske! :) Recept za njega natipkam uskoro...možda kad napravim turu sladoleda sa višnjama, čokoladnim biskvitom i reduciranim sherryem (made by : moja Tetka) :) po uzoru na schwarzwaldicu. Kako ja sama nisam ljubiteljica čokoladno voćnih kombinacija - ta tura će biti prepuštena bratu, a nama ću napraviti sladoled od bijele čokolade sa kardamomom.
Ne znam točno o čemu se radi...otkud se pojavio blaži oblik opsesije sladoledima..možda je kvaka u tome što sam se ovo ljeto navukla na fine domaće sladolede u novootvorenoj Eva gellateriji, i sad kad se zaželim sladoleda, teško mi je uživati u kupovnim verzijama (iako, nisu svi kupovni loši, naravno!)
Meni je ovaj sladoled baš ''legao''. Mango mi spada u sam vrh omiljenog voća, a đumbir volim i u slatkim i slanim kombinacijama... Kako sam ga napravila dosta, odnijela sam ga i kolegicama s posla na degustaciju. Dok je nekima kombinacija bila čudna i nisu bili sigurni dali im se sviđa ili ne, druge su bile oduševljene, a neke su od njih odmah i zatražile recept.
Pa evo ga! :)
Sastojci :
oko 500 grama pirea od manga
3 žutanjka
100 grama kristal šećera
100 grama u prahu
1 komadić đumbira (cca 2x2 cm)
180 ml slatkog vrhnja
Mango i đumbir oguliti i narezati i u multipraktiku izmiksati u pire, dodati mu 100 grama šećera u prahu. Miksati žutanjke sa kristal šećerom dok smjesa ne postane svijetla i pjenasta.
Za to vrijeme ugrijati slatko vrhnje, pazeći pritom da ne zakuha. Miksajući dodavati slatko vrhnje smjesi žutanjaka i šećera (u nekoliko navrata). Smjesu staviti u lonac i stalno miješajući, kuhati na laganoj vatri (paziti da žutanjci ne koaguliraju i da ne bude grudica) dok se ne zgusne.
Nakon toga kremu ostaviti da se hladi na sobnoj temperaturi, i kad se ohladi dodati joj pire od manga i đumbira. Staviti u zamrzivač i svakih pola sata žustro vilicom promiješati sladoled sa razbijete kristaliće leda. Ja sam tu radnju ponovila 10-ak puta.
Ukoliko želite da sladoled ima i blagu teksturu možete jako sitno narezati dio đumbira i manga i ostaviti ih sa strane. Umiješajte u sladoled kad i pire od đumbira i manga.
Jučer sam u potrazi za (izgubljenom) inspiracijom listala neke časopise i kuharicu o južnoameričkoj kuhinji i naišla na recept za arepase - tj. venecuelanske pogačice koje su izgledale tako fino da sam ih poželjela napraviti isti tren, ali kako nisam imala kod kuće mozzarellu, odgodila sam ih za danas.
Mogla sam staviti neki drugi topljivi sir, ali ostao mi je još samo mali komadićak cheddara kojeg jedem samog, eventualno mu društvo pravi pokoja maslina, ili feta domaćeg kruha :)
Miris cimeta u zraku, bor prepun ukrasa, Fairytale of New York na radiju..posebna, blagdanska atmosfera se osjeća već danima kod nas...
Ja obožavam ovo doba godine!
Meni je sve lijepo, sve mi je čudesno...i unatoč tome što si svake godine zadam hrpu toga što trebam obaviti, koliko god na kraju dana umorna bila, svejedno je osmijeh na licu.
Da, ja sam totalni božićni freak pa svake godine obavezno gledam Sam u kući, Kovrčavu Sue i Beskrajan dan. Božićne pjesme su obavezan dodatak, ukrasi samo izviru...ponekad se zahvaljući mojim mačkama nađu i na prilično neobičnom mjestu. Kao naprimjer u mom ormaru, ili u umivaoniku. :))
Danima se već peku kolačići,...namirnice sam nabavila na vrijeme, poklončići su uglavnom ili ručno rađeni ili kupljeni od hrvatskih obrtnika i kreativaca...neke sitnice su kupljene na štandu Udruge Svjetlo što me posebno obradovalo, a nadam se da će i one kojima su namijenjeni.
Udruga Svjetlo okuplja osobe s mentalnom retardacijom i autizmom i njihove najbliže, i već dugi niz godina mama i ja imamo običaj kupovati kod njih sitnice za najdraže. Takav poklon je neprocjenjiv, grije dušu, u blagdanskom je duhu i kako god sićušan bio, njegova vrijednost zaista je najveća.
Ove godine na blagdanskom stolu će se pronaći speculaas keksi s bademima, medenjaci, neizostavni linzeri koji su najljepši u svojoj jednostavnosti, torta s višnjama i čokoladom, prhki keksići sa bijelom čokoladom, keksići sa suhim šljivama i cimetom i ove puslice s lješnjacima.
Bjelanjke tući u čvrsti snijeg postepeno dodavajući prosijani šećer u prahu s cimetom, limunov sok i rum. Kad je snijeg čvrst, ubaciti u nekoliko navrata lješnjake koje smo prethodno na suhoj tavi prepržili, ogulili koricu i krupno samljeli. Lagano miješati špatulom (lopaticom) dok se smjesa ne sjedini. Sušiti u pećnici na temperaturi od 120°C 2 sata.
Za ganache zagrijati vrhnje (paziti da ne zakipi) i preliti preko naribane čokolade. Ostaviti da stoji par minuta, dodati žlicu maslaca i pažljivo sve izmiješati. Kad se puslice ohlade spojiti ih ganacheom. Držati u hermetički zatvorenoj kutiji.
Nadam se da ste uspjeli napraviti sve što ste planirali i da je blagdanski duh obuzeo i vaš dom :)
Želim vam lijep i radostan Božić, da ga provedete u društvu svojih najdražih, uz puno finih kolačića, kuhano vino i toplu čokoladu, ugodnu glazbu i smijeh..ali zapamtite...ono najvažnije se ipak ne može spakirati pod bor i pokloniti...
Zato uljepšajte Božić i onima koji ove godine imaju manje sreće i poklonite im barem osmijeh, zagrljaj ili toplu riječ..makar to bio potpuni neznanac.
Evo, prošlo je neko vrijeme otkad se novi broj Do!tsa pojavio online. I ne samo online :)
Kad mi je Marina poslala mail u kojem je pojasnila temu novog broja i koje bi bile moje zadaće ako opet pristanem na suradnju, opet sam odskakala pošten broj skokova po sobi. Ubacila mi je i bubu u uho kad mi je rekla da ovaj broj sa sobom nosi nešto novo, ali da ću detalje čuti kad i oni budu sigurni 100% u to. Ja sam priželjkivala tiskano izdanje, ali vodila sam se za onom...neću se nadati, pa se neću ni razočarati :)
Negdje u međuvremenu sam se ipak počela nadati (klasa : vječni optimist) da će ovo izdanje osvanuti i u tiskanom obliku i kada mi je to potvrđeno mojoj sreći stvarno nije bilo kraja! Ne trebam vam ni govoriti da me cijela zgrada čula kad sam u sandučiću ugledala svoj primjerak.
Opća radost i veselje :) Prvo sam malo njušila papir, pa sam listala, pa sam tek onda čitala..onda sam opet malo njušila :) Iznimno me veseli suradnja s cijelom ekipom i rezultati me uvijek oduševe. Ovaj put je bilo malo strke jer nisam imala previše vremena za pripremu, i iskreno, bojala sam se kakve će biti fotografije, kakvi će biti tutorijali, ali zapravo, iznenadila sam i samu sebe i još jednom si dokazala da odlično funkcioniram pod stresom. Ide mi valjda kuhanje u 5. brzini :)
Kad bih trebala negdje započeti onda bih valjda potvrdila ono što svi znamo...Samo jedna sekunda je dovoljna da ti totalno uzburka život..i ostavi te u čudu, potpuno šokiranog i bez ideje.
Ovo
ljeto, kojeg se uz ova zahlađenja već malo teže i prisjetiti...za mene
(i moju obitelj) je bilo tužno koliko god je bilo i lijepo. Jer u tuzi
ponekad naučiš još više o sebi samom..a i o drugima. Jedan od razloga
zašto nisam pisala tako dugo je i taj što mi je ujak imao težak moždani
udar (najtežeg stupnja). To je bio taj trenutak koji gore spominjem.Trenutak
u kojem ti se sve učini potpuno nevažnim, a postanu bitni samo trenuci
provedeni uz njega, jer je upitno da li će uopće ostati živ.
Ovo ljeto prvi put nakon par godina provodim skoro pa potpuno bezbrižno. Ujutro kava i lagani doručak, pa malo čitanja, odmaranje, popodne plaža, a potom i kuhanje laganog ručka jer je nakon kupanja budemo gladni kao vukovi :)
Ja sam, doslovno, ovisna o kuhanoj hrani i jelima ''na žlicu'' pa tako i ljeti svakodnevno kuham. Ne provodim previše vremena za štednjakom, ali kuham, makar to značilo podizanje temperature u stanu za nekoliko stupnjeva :) A kako su deserte uglavnom zamijenili sladoledi raznih okusa tako sam odlučila prekinuti taj slatki niz i napraviti nešto!
U frižideru sam imala zdjelu amula koje je trebalo slistiti, a kako moja bolja polovica ne jede voće, odlučila sam ih spakirati u neki fini kolač i odnijeti mami, bratu i tati, da degustiraju i daju ocjenu! :)
E sad, odmah na početku - ukoliko netko ne zna, amule spadaju u porodicu šljiva, pronašla sam da se negdje zovu i cibori/zerdelije/dženarike, veličinom su negdje između trešanja i šljiva, a ima i različitih boja, počevši od žutih, narančastih do jarko crvenih i blago ljubičastih.
U Dalmaciji ih je doslovno nemoguće zaobići. Rastu na svakom koraku, od plodova se ponekad i cesta zna crveniti jer ih ljudi jednostavno ne mogu nabrati koliko one mogu roditi.
Iako..ponekad mi se čini da ih malo tko više i bere, baš zato jer su tako dostupne pa su ljudi već zaboravili na to kako su fine i hranjive i kako se mogu dobro iskoristiti u kuhinji. Ali ja sam odlučila iskoristiti maksimum od njih ovo ljeto pa sam
tako već ucrtala u plan i program kuhanje džema, izradu pita, savijača i
ponavljanje ovog recepta :)
Čokolada ili vanilija? U koju skupinu spadate? Kod mene prednost uvijek ima čokolada, u svim oblicima! Uvijek ću izabrati brownie umjesto blondie-a, pitu od čokolade umjesto one s vanilijom, a ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put pored čokoladnog odabrala sladoled od vanilije. Ali - kad vam kažem da pored ovih s okusom vanilije čokoladni cupcakesi skoro nisu imali šanse, znati ćete koliko su dobri!
Radila sam ih po ovom receptu (mrvicu adaptiranom) i kako sam naslov kaže, ovo su zaista
Ovo mi je definitivno jedno od dražih razdoblja u godini.. Još nije pakleno vruće ali su temperature dovoljno visoke da je sva odjeća dugih rukava spremljena visoko na police, a lagane haljine, bluzice, suknje i sandale dolaze u prvi plan. Oni hrabri su već zauzeli mjesto na plaži, ja još uvijek čekam da se more malo ugrije..nema žurbe. Neki dan sam bila dovoljno hrabra da smočim noge. Čak. :)
Grad je već pun turista, svi šetaju rivom oboružani fotoaparatom i sladoledima :) Ja jedva čekam da ih još pristigne. Tako volim kad na svakom koraku čujem neki drugi jezik, kad vidim kako potpuno zaneseni promatraju ono što mi uzimamo zdravo za gotovo..onda me to potakne da i ja ono što više ni ne vidim pokušam vidjeti po prvi put... Volim taj šušur, buku i smijeh koji odjekuje uskim ulicama moga grada..
Volite li pripremati iznenađenja za svoje najdraže?
Ja doslovno - obožavam! E pa danas, moja bolja, mudrija i snažnija polovica slavi rođendan :)
Naravno, pokloni su kupljeni odavno, zamotani i pažljivo sakriveni u maminom ormaru jer tamo sigurno neće gledati, torta je završena i ukrašena na vrijeme, sastojci za mini sendviče su kupljeni i spremno čekaju u frižideru, zastavice su obješene sinoć kasno u noć :)
Jutros sam odjurila po poklone i svečano mu ih uručila čim se probudio :)
E sad...ono što je najbolje od svega....on nema poooojma da se sprema još nešto. Ionako je totalno začuđen jer mu popodne spremam malu obiteljsku zabavicu i nije mu ni na kraj pameti da imam još kojeg asa u rukavu. A vjerujte mi....imam!
Plan sam skovala prije 2-3 tjedna, ali kako nikad nisam radila takvo što bilo me strah da neće uspjeti.
Imala sam prilično puno obaveza zadnja tri tjedna i svaki put kad bi sjela da napišem novi post nešto bi se drugo našlo na putu. Ali evo, recept za panna cottu je napokon došao na red!
U redu za objavu stoji nekoliko recepata...A ''radno vrijeme'' se polako bliži kraju :)
Između ostalog tu je, čokoladni vijenac koji sam napisala do pola, a onda sam negdje izgubila papir gdje tokom izrade zapisivala sastojke za kremu; panna cotta koju sam radila ovaj vikend, nekoliko namaza i moj najdraži napitak : limunada s jagodama. :)
Da moram odabrati jedno piće koje želim piti do kraja života - bez imalo razmišljanja,
to bi bilo to, tako da nije ni čudo što sam se odlučila baš za ovaj recept! :)
Jagode su definitivno moje najdraže voće i imam mali problem kad je o njima riječ.
Naime, već sam nekoliko puta pokušala napraviti desert s njima, ali počnem ih jesti čim ih izvadim iz frižidera :) Jednostavno se ne mogu suzdržati!
Kakve veze ima Pariz sa kuglicama od bijele i mliječne čokolade?
Pa osim što obožavam i jedno i drugo...i nema :)
Jutro je počelo kao i svako drugo...mačka mi je brkovima poškakljala nos i probudila me :)
Ugledam ih kako se rastežu pa osjećam potrebu da i ja to napravim. Hodam bosa tražeći papuče, usput otvaram prozore. U sljedećoj sceni još pomalo pospana četkajući zube pristavljam kavu, režem mekanu pogaču koju je mama napravila neki dan, a još je meka kao kad ju je donijela...punim zdjelice sa hranom za moje čupavce koji mi se motaju oko nogu pjevajući iz sveg glasa. Nemarno vežem kosu u rep, završavam sa jutarnjom higijenom i u jednom điru palim radio i kompjuter.
Kava je gotova, i fina je, na radiju svira lagana jutarnja muzika i kad završi počinju sa vijestima.
Od 1.5. do 23.10. Zadar će izravnom avionskom vezom biti spojen sa...Parizom. :) Može li bolje? :)
Sudeći po reakcijama na steamy, creamy facebook stranici kad sam objavila fotografiju slatko kisele juhe puno vas voli kinesku kuhinju! Mislim, nije da me to začudilo. Pa tko bi odolio svim tim začinima i aromama, hrskavom povrću u tempuri, krepkim juhama, osvježavajućim salatama, slatko - kiselim umacima, staklenim rezancima, pohanom voću i sladoledima :)
Dok smo živjeli u Zagrebu imali smo običaj svratiti u kineski restoran kad bi obilježavali nekakve nama bitne datume ili jednostavno...kad bi na račun sjela plaća :) Prošli smo ih preko nekoliko ali nekako mi je najdraži bio i ostao Tian Tan na Savici. Razloga je više : tradicionalna, pomalo meditativna glazba koja uvijek tiho svira, jako ljubazno osoblje i ono najvažnije - odlična hrana!
