Babine palačinke sa cukrom

Kiflići sa šećerom ilitiga ''ratnici'', frigani krumpiri koji budu izvana hrskavi kao čips, a iznutra mekani poput maslaca. Paštašuta sa bižima, tako dobra da se može mjeriti sa najboljom čokoladom! ...a bome je jednako slatko i polizati prste nakon jela.. :) 

Riblja juha - intenzivnog okusa, sama esencija mora u tom pijatu, gusta i kremasta. Uvijek savršeno začinjena salata. Šubiotići u šugu, opojni i primamljivi. Debele palačinke sa cukrom...mirisne, divne.

To su specijaliteti moje babe.
Moje najdraže i jedine babe.

Ima nešto u tim rukama kojima mijesi...ljubav izvire iz svakog pokreta. Ima nešto u njenim očima...blagost, dobrota. Nesebičnost. Požrtvovnost.
...a na licu...svaka bora priča priču.
Nije joj život bio lak. Nije još uvijek.
Ali moja baba, Marija - Ana, je snažna žena. Ona je stijena..sa najmekšim srcem.



Svaki put kad ju vidim padne mi ista misao na pamet...
Poživi mi babo još dugo. Poživi molim te.

Sjećam se, još sam dijete bila od nekih 5 godina..
Živjeli smo blizu babe, niti ulicu dalje..i ujutro nakon doručka koji bi mi pripremila mama, trčala bi babi znajući da je već došla sa pijace i da mi je stavila čikaru (šalicu) čaja na stol. Pored nje na salveti, pecivo, još vruće i maslac. 

Uletjela bih kao strijela, sjela na mjesto na kojem i danas sjedim kad odem u drage mi Arbanase u njihov dom i jela s guštom, gledajući ju kako čisti mrkvu, krumpire, ribu..

Brza ko metak, okretna, spretna.
Pričala bi što će kuhati i kako će to učiniti..

Meni je to zvučalo kao najljepša bajka.

U njenoj traveši su se mogli uvijek naći i bomboni, najčešće 505 sa crtom ili bronhi, ponekad i mentol sa čokoladom, ali meni je bilo najslađe ugrabiti malim prstima koricu kruha koja se već lagano i posušila u džepu.
Nije bilo ljepšeg slatkiša od kruha iz babinog džepa. Nema ga ni dan danas. 

Osim možda onih, gore spomenutih, debelih palačinki sa cukrom. :)
Neće ovaj put biti mjera u gramima..moja baba tako ne kuha!
(a vjerujem, ni vaša!) 

Treba malo aktivirati osjećaje kad se kuha bez mjera...treba osjećati tijesto pod rukama i prstima, raditi to s ljubavlju, pričati mu..i uspjeh je zagarantiran! Iako nema preciznih mjera, nema šanse da vam ove palačinke ne uspiju. Još pogotovo ako vam netko sa strane dijeli savjete :)

 

Sastojci :

1 kocka kvasca

prstohvat soli

nekoliko prstohvata šećera

1 jaje

1 dcl do 1,5 dc tople vode

od pola kile do kile brašna..taman negdje između :) 

limunove korice (ili narančine) oko 150 grama maslaca 

- kaže baba ''Onda će biti mekše''

 

U toplu vodu ubaciti kvasac sa malo šećera,  rastopiti maslac u malom potiću/lončiću/tečici,
brašno staviti na radnu plohu, u sredini napraviti rupu, dodati sol, šećer, limunovu koricu i jaje.
Pirunom/vilicom gnječiti jaje i brašno, miješati, dodati maslac i nastaviti s miješanjem.
Kad kvasac ''proradi'' dodavati polako toplu vodu u tijesto i dalje sve miješati vilicom. Kad se tijesto počne formirati nastaviti mijesiti rukama. Ako tijesto traži još brašna, dodati. Ne smije se lijepiti za ruke, mora biti meko i podatno.

Dok se tijesto odmara zagrijati dobro tavu i malo ulja, potom ga prebaciti u šalicu jer prije svake palačinke treba par kapi staviti u tavu.
Tijesto rezati na tanke fete/kriške i razvaljati ih na tanko.

Peći dok se lijepo ne zarumeni s obje strane i dok se ne pojave mjehurići na palačinkama.
Kad ju izvadite iz tave, pospite je s malo kristal šećera.

Sad bi vam moj dido, od milja, Ludi Milojko, rekao i najvažniji savjet :
''Nemoj vrućo isti, doći će ti slabo! Drob će te zaboliti!''

Ja obično samo odmahnem rukom i zgrabim kipuću palačinku prstima dok slušam babin smih.

 Smij se babo ti meni još dugo, i hvala ti na svemu.